Slaveći Tijelovo mi ne vjerujemo samo da je nešto bilo nekoć za Isusova zemaljskog života i da će opet biti u vječnosti. Mi slavimo da Krist i sada jest među nama, upravo i kroz našu preobrazbu, kroz naše velikodušno sebedarje. Nema slavlja, pa tako ni svetkovine Tijelova bez našeg osobnog posadašnjenja u životima naših bližnjih. Slaviti Tijelovo znači postati ono što slavimo: kruh i piće gladnima, žednima, marginaliziranima, odbačenima.
