Katja Grcić: STRAH TIJELA OD PODA

Pismo Katje Grcić lišeno je ikakve pretencioznosti, njezini likovi su živi, od krvi i mesa, možemo si ih predočiti, posebno kad piše o četvero sad već odrasle djece čiji otac izlazi iz zatvora 20 godina nakon što ih je bacio kroz prozor, jedno po jedno. Ali Grcić ne upada u patetiku; ona radije docrtava ovaj turobni događaj vremenom koje je proteklo i u kojemu su se likovi mogli na ovaj ili onaj način pomiriti sa sudbinom. Ili ne pomiriti. Njezina lica nisu crno bijela, kao ni posljedice tog tragičnog događaja. U režiji Hane Veček razmjeri ovog događaja ne poprimaju patinu grandioznosti već sudbine smješta u prostore privatnoga u kojima se, htjeli ne htjeli, sa vlastitim sudbinama moramo prvo izboriti sami.