Pisac Mate vraća se u rodne Ričice ne bi li kupio grobno mjesto, ali po dolasku, osim što shvaća da nije poželjno da bude pokopan na mjesnom groblju – jer mu prijatelji iz djetinjstva zamjeraju sve što je pisao u „Ljudima iz voska“ – uviđa da lokalci imaju veze i s dječjim glasovima koji dopiru iz grobnica. „Mi tu“ drugi je samostalni komad iz tetralogije „Moji tužni monstrumi: dramski dnevnik“ kojime se Mate Matišić obračunava sa svim kritičarima njegove prethodne predstave „Ljudi od voska“ zagrebačkog HNK. Matišićevo pismo prepoznaje se po suludim pretpostavkama, intrigantnim i nesvakidašnjim likovima te virtuoznim dramaturškim rješenjima koje balansiraju na granici fikcije i fakcije, života i kazališta, zdravog uma i potpunog ludila.
